Katedrala je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije, odnosno Velikoj Gospi, dok je sv. Stjepan, ugarski kralj, njezin drugi zaštitnik.

 

Cijeli okolni prostor omeđuju kule i bedemi, a do početka 20. stoljeća postojala je kula i zid ispred samog pročelja, tako da je bila jedan od rijetkih primjeraka potpuno opasane Prvostolnice.

 

S južne i istočne strane zida proteže se Nadbiskupski dvor,dok se brojne religijske dragocjenosti čuvaju u Riznici, gdje možete vidjeti umjetnine koje potječu od kraja 11. stoljeća pa sve do 20. stoljeća.

 

Katedrala ima i osam zvona - pet se nalazi u sjevernom, a tri u južnom zvoniku, od kojih je najveće zvono Presvetog Trojstva iz 1843. godine, teško 6,5 tona. Cijelo svetište izvana je dugačko 77 metara, široko 46 metara, a može primiti oko pet tisuća vjernika.

 

Zagrebačka biskupija osnovana je 1094. godine, a sama Katedrala građena je u etapama. Prva poznata crkva na tom mjestu završena je 1217. godine, da bi nakon tatarskog pustošenja bila izgrađena nova kapela sv. Stjepana Prvomučenika, koja je i danas ugrađena u Nadbiskupski dvor.

Nakon toga krenula je gradnja novog svetišta na temeljima predtatarske crkve, a natkriveno je tek krajem 15. stoljeća, dok je zvonik dovršen u 17. stoljeću. Početkom 16. stoljeća, zbog turske opasnosti, izgrađene su i kaptolske zidine. U 19. stoljeću Katedrali se nastojalo vratiti prvotni izgled, ali sve je bilo prekinuto snažnim potresom 1880. godine.

Kreće se s potpuno novim projektom, čiju je gradnju razradio i proveo Herman Bollé. Najveći dio svetišta 'podignut' je iznova, vanjština je postala neogotička, dok je unutrašnjost ipak očuvala dio srednjovjekovne autentičnosti. Sve je dovršeno 1902. godine.